U utorak, 7. 3. posjetili smo karlovačko kazalište Zorin dom i pogledali baletnu predstavu Maca Papučarica.
Svima poznata priča ispričana je na malo drugačiji način, pokretom, glazbom i s vrlo malo teksta.
Priču su nam prenijeli: lik Mace, tri djevojčice i tri mame.
S tek nekoliko stihova, autorica nas vodi kroz predstavu.
No, ono posebno zanimljivo je lijepa, vedra i vesela scenoglafija i kostimografija.
"Na rubu šume malo je selo kojem su sve kuće obojene u bijelo. Sve je uredno k’o po špagi i ljudi su jako dragi. U tom selu sve je u najboljem redu osim djece koja žive u svom neredu. Ne smeta djeci ništa. Ni to što su im sobe kao ratna bojišta.
Papuče po svuda lete. Za njih ne mari ni jedno dijete. Igra je važnija od spremanja. Sve do poslijepodnevnog drijemanja.
Dok djeca mirno spavaju mame nered nadvladavaju. One rade po cijele noći i dane sve dok sunce ne svane.
Papuče su tražili čak i naglavačke. U traženju kuće preokrenuli naopačke.
Macinu adresu pronaći moraju. Da im se stopala od hladnoće ne naboraju.
Dok im se stopala potpuno smrznula nisu. U potragu za papučama krenuli su.
Maca im je papuče uredne vratila, a djeca su sve shvatila. Papuče od sada uredno slažu. I na mjesto odlažu."