LIKOVNA SKUPINA

Prošeći muzejima, ponovi, promatraj, saznaj, igraj se...

U školskoj godini 2017./2018. Likovna skupina nastavlja s radom. Radovi će se objavljivati na ovoj stranici koja je namijenjena učenicima, roditeljima i svim zainteresiranima za naš rad.

Pozitivni i negativni prostor plohe (rad u paru)

Nijanse boja (prema vrsti)

Pisanice

Povijesna lađa

Što je to apstraktno slikarstvo? Kada su slikari počeli slikati na taj način? Zašto? Zadržava li se pažnja promatrača i na takvom djelu?

Na sva ova i slična pitanja dobili smo odgovore upoznajući slikara Vasijila Kandinskog na način na koji ga uopće učenici 2. i 3. razreda mogu upoznati.

Vasilij Kandinski rođen je davno, u 19. st. u Moskvi. Poput mnogih umjetnika koje smo do sada upoznali u djetinjstvu se bavio glazbom i svirao je klavir i violončelo. Tek je s 30 godina odlučio postati slikar. U početku je slikao realistično. Svoje prve radove nazivao je obojanim crtežima i nije njima bio zadovoljan.

Smatrao je da ne treba prikazivati prepoznatljive oblike, već je želio svoje doživljaje izraziti bojom i oblicima. Tako nastaju njegove apstraktne slike, djela potaknuta osjećajima i unutarnjim životom, a ne vanjskom stvarnošću.

Često je slikao i sušao glazbu kako bi odabrao dređenu boju i oblik. Primjerice, žutom je slikao visoke tonove trube, svjetloplavom zvuk flaute, a tamnoplavom violončelo, kontrabas, orgulje itd.

S vremenom boje postaju jednostavnije, pojavljuju se geometrijski oblici trokut, krug, kvadrat u žutoj, plavoj, crvenoj boji. Boje se odvajaju od predmeta i dobivaju novo značenje. Plava označava beskrajnost i mir, zelena duhovno smirenje, crna vječnu tišinu, a bijela tišinu bez nade.

Svojim kompozicijama likova dodaje crne crte.

Jedno od najznačajnijih djela je "Kompozicija 8" kojoj smo posvetili puno vremena promatrajući je. Inače "kompozicijama" je nazivao sva djela koja je stvarao vrlo dugo i sporo s puno promišljanja oko svakog detalja. Upravo ova informacija nas je ponukala da s još više pozornosti promatramo njegova djela.

Nakon razgovora o slici "Žuto, crveno, plavo" i gledanja kratkih filmova u kojima je animacijom pojedinih dijelova slike uz pratnju glazbe prikazano nastajanje slike, polako smo zaronili u svoj svijet razmišljajući o ovakvom slikarstvu, osluškujući glazbu, povezujući je s bojom i rasporedom oblika, suprotstavljajući oblik i boje i prikazujući svoj doživljaj glazbe.

Kandinski smatra da dodir oštrog kuta i kruga u čovjeku izaziva snažan dojam poput Michelangelovog Božjeg prsta koji dodiruje Adama (poznati detalj freske u Sikstinskoj kapeli).

On smatra da žuta boja ima može uzdići do neslućenih visina, nepodnošljivih oku i duši.

Plava "spušta u beskonačne dubine".

Svjetloplava u čovjeku izaziva "zvuk koji podsjeća na zvuk flaute".

On smatra da je zelena boja "dobro uravnotežena i može se uporediti s tankim zvucima violine".

Crvena "može izazvati dojam snažnih udaraca bubnjeva".

Vodoravne linije su poput "hladnog i ravnog" zvuka, dok su uspravne "tople i visokih tonova". Oštri kutovi su "topli, snažni, i žuti", a pravi kutovi "hladni, zauzdani i crveni".

Upoznati jednog od najvećih slikara Vincenta van Gogha nikako se ne može na jednom satu. Kao što je bilo i očekivano, nekoliko podataka iz njegova zanimljivoga života u potpunosti je zainteresiralo sve učenike. Bilo je puno pitanja - Zašto? i Kako? na koje ne znamo odgovore. Zbog čega se tako jako posvađao s prijateljem slikarom da si je u tuzi i razočaranju odrezao komad uha, kako to da nije uspio za života prodati više od jedne slike, zašto nije doživio starost, zašto na njegovim slikama nema modela, već pejzaži i autoportreti, što je to utjecalo na odabir svjetlih, živih boja za razliku od tamnih s početka njegova slikanja...Za početak - odlučili smo se detaljnije posvetiti jednoj njegovoj poznatoj slici Zvjezdana noć koju je naslikao na liječenju u bolnici. Uočili smo posebnosti njegova slikarskoga rukopisa i zadivljeno usporedili sa snimkama Zemlje iz svemira i gibanja struja u oceanima prisličili animiranim putanjama zvijezda na van Goghovoj slici.

U nastanak ovog rada uložen je velik trud. Ako na trenutak zaboravimo sve ostvarene zadaće iz područja likovnosti ostaje nam spoznaja da se do konačnog uratka kojim ćemo biti zadovoljni ne dolazi tako brzo i lako. Potrebno je planirati korake, biti uporan u otklanjanju teškoća i ustrajati kad nam postane teško i zamorno. Na kraju su svi ipak bili zdovoljni i tako uvidjeli da se sav trud isplatio.

Dobiti različite svijetle tonove plave nije nikakva mudrost, ali ipak je trebalo dobro procijeniti količinu bijele koja se dodaje plavoj da kontrast bude što jači. Kad je na red došlo oblikovanje alu-folije, neki su učenici bili čak i ljuti jer im nije polazilo za rukom napraviti ono što su zamislili. Za učiteljicu to nije bila nikakva novost, već samo potvrda nedostatka manipulativnih aktivnosti rukama i tužna konstatacija kako se baš i nema prilike ni vremena odvojiti više za rad rukama. Kad su sve nedaće nadvladane slijedila je borba s različitim ljepilima da bi stvar spasilo vruće ljepilo koje svaka učiteljica ima negdje u svom ormaru. Ono što se događalo negdje unutra, u mislima svakog učenika dok su se budile razne asocijacije na zimu, stabla okovana ledom, sjaj i blještavilo inja, ispričat će svatko od njih u nekom sastavku na sličnu temu ili će možda samo pohraniti svoje misli i zadržati za sebe. Mi smo pak radosni zbog svakog pogleda učenika, učitelja i roditelja koji prolaze školskim pogledom, neki zastanu, neki se osmjehnu, a svatko od njih pomisli na nešto drugo....

Kolaž (od francuskog: collage) je slikarska tehnika u kojoj koristimo materijale različitih kolorističkih i teksturalnih vrijednosti.

Te materijale režemo, trgamo i lijepljenjem ih nanosimo na površinu.

Kao materijal mogu nam poslužiti raznobojni papiri, izresci iz novina i časopisa, tekstil, fotografije, koža, stari likovni radovi, brusni papir i sl.

Ovu tehniku rabimo za kombiniranje, variranje, razlaganje i građenje te za rekomponiranje i raznolike igre kreativnoga likovnoga razmišljanja.

Kolaž su u slikarstvo uveli kubisti Georges Braque i Pablo Picasso.

Primjerice djelo Georgesa Braquea Mrtva priroda na stolu „Gilette“ sastavljeno je od naslikanih, nacrtanih i zalijepljenih dijelova. Početkom 20. st. se istraživala i uvodila nova tehnika – kolaž. Slikar je koristio odbačeni, papirnati omot žileta, naslikani uzorak hrastove daske, ugljenom iscrtao linije na bijeloj podlozi i tako je od poznatih elemenata nastala slika apstraktna poput glazbe.

JOAN MIRO

- španjolsko-katalonski slikar, kipar, grafičar i keramičar

- rođen u Barceloni (1893. – 1983.)

- otac mu je bio zlatar i urar, a majka kći poznatog stolara pa je od ranog djetinjstva bio izložen različitim vrstama umjetnosti

- Iako je stvarao pod utjecajem fovizma i kubizma, a kasnije pod utjecajem nadrealizma, u umjetničkom stvaralaštvu je ipak razvio i zadržao svoj osobni stil

- Važna prekretnica u Miróovu umjetničkom radu bilo je seosko gospodarstvo koje je njegova obitelj kupila 1911. godine, a koje je postalo njegova inspiracija i utočište

- često je naglašavao da ga nebo, Mjesec i Sunce

te priroda općenito ostavljaju bez daha

MIRO KAO KIPAR

-skupljao je odbačene predmete koje bi slučajno pronašao

- sačuvao je one koji su mu se svidjeli te je od njih počeo raditi skulpture

- različite predmete bi sastavljao i slagao dok ne bi dobio željeni oblik, a potom ih je odlijevao u bronci te ponekad bojao žarkim bojama (crveno, žuto, plavo)

MIRO KAO SLIKAR

- njegove slike podsjećaju na umjetničke crtane filmove, pune su boja i neobičnih oblika

- često prikazuje ljude, ptice i insekte na potpuno drugačiji, neočekivan način

- Miróove slike nam dočaravaju umjetnikovu maštu i snove, a ujedno djeluju kao dječji prikaz svijeta

ZANIMLJIVOSTI...

U njegovom je ateljeu uvijek vladao red – platna su bila uredno složena, kistovi su bili poslagani po veličini i oprani odmah nakon uporabe, a boje su također bile uvijek u istom redoslijedu.

Miró je imao određeno vrijeme za šetnju, čitanje, za boravak s obitelji i za rad, dok je svu “anarhiju “ ostavljao za svoju umjetnost.

Poznata Miróova izreka: “Mi, Katalonci, vjerujemo da morate biti čvrsto na zemlji ako želite visoko skočiti.”

KAKO SMO RADILI

Ovaj put smo zajednički radili na slici Vrt. Nakon animirnog filma u kojem dijelovi slike oživljuju, svatko je odabrao jedan motiv i nacrtao ga i oslikao temperom. Po završetku smo kombinirali naše biljke, kukce i ptice na zajedničku podlogu, a to nam je bio najzabavniji dio, a najteže je bilo "uvećati" odabrani motiv.

Bili smo ponosni na naš zajednički rad jer se i u našoj školi na dnu jednog hodnika nalazi mural inspiriran Miroovom slikom Vrt.

ĐURO PULITIKA

Ako poželimo istraživati djela nekog svjetskog slikara, možda i ne tako poznatog poput van Gogha, Matissea, Picassa, lako ćemo i brzo doći do podataka i to onih koji su primjereni djeci. Kada to isto poželimo s hrvatskim slikarima, zadatak je malo teži. Velika je to šteta jer ima predivnih primjera kojima se i mlađa djeca mogu približiti. Ipak, u ovom slučaju se trud isplatio. Uz nekoliko osnovnih podataka iz slikareva života, krenuli smo promatrati jednu po jednu sliku. Bilo je dosta vremena da svaki učenik "utone" u svoj doživljajni svijet. Neki su zamijećivali boje, neki su promatrali cjelinu, a većina je viđeno povezivala sa svojim osobnim asocijacijama i iskustvom. Bilo je to zanimljivo slušati. Vođenim razgovorom uočili smo glavne značajke stila i po čemu bismo Pulitikine slike prepoznali među slikama drugih autora. Što je to što njegove slike čini posebnima, drugačijima. Koji su česti oblici, koje su boje rabi, kakav ugođaj stvaraju njegove slike.... i još puno pitanja. Za dob, zaključci i opažanja su bila vrlo zrela i još jednom se potvrdilo da se sustavno uvođenje učenika u upoznavanje elemenata likovnoga jezika nikako ne smije preskočiti ili marginalizirati u bilo kojem nastavnom programu.

KAKO JE SLIKAO JACKSON POLLLOCK

Kako su se u našoj Likovnoj skupini izmijenili neki učenici, za naš prvi sat ponovili smo priču o umjetnosti od prapovijesti i špiljskog slikarstva do našeg doba. Naučili smo da su umjetnici istraživali nove načine izražavanja i tražili svoj put. Takvima pripada i J. Pollock poznat kao jedan od najznačajnijih predstavnika apstraktnog slikarstva. Saznali smo mnoge zanimljivosti o njemu i straživali njegovu metodu "kapanja" čudeći se raznim zanimljivim efektima slučajnosti. Mnogi su se podrugljivo smijali Pollockovim slikama iako je on tvrdio da slučajnost ne postoji već da je svaki dio njegove slike itekako osmišljen.

Gledajući fotografije koje prikazuju njegov način rada i filmske isječke upoznali smo se s jednim drugačijim pristupom likovnom izražavanju s kakvim se do sada nismo susreli. Svaki umjetnik njeguje svoj osobni stil. Prije nego neko djelo ili običan učenički rad proglasimo črčkarijom ili ga ismijemo, promislimo poznajemo li namjere, osjećaje ili stavove tog umjetnika. Obezvređujući nečiji rad obezvređujemo i trud koji je uložen u njegovo nastajanje.

U školskoj godini 2016./2017. Likovnu skupinu pohađa ukupno 15 učenika od 1. do 4. razreda druge smjene naše škole.

ZRCALI SE NAŠ GRAD

Ovo je tema koja je zadana jednim projektom u kojem sudjelujemo. Odmah smo se sjetili predivnog pogleda na naše jezero u omiljenom jaskanskom parku. To je već postalo mjesto kojeg neki naši sugrađani redovito svakodnevno posjećuju i uživaju u njegovoj ljepoti. Tako da dvoumljenja oko odabira motiva nije bilo. Stvaran dio krajolika slikali smo temperama, mrljama i potezima, odraz smo slikali vodenim bojama. Neki su uživali, a nekima je bilo teško izražavati se impresionistički i uživati u brzom nanošenju boja... Ovo je ponovno bilo jedno novo iskustvo u istraživanju načina

izražvavanja koje nas je obogatilo.

ŠARENE PTICE

Naše kuharice su nam spremale kartonsku ambalažu koja nam je poslužila za dijelove naših ptica. Ovo je bila jedna od najnapornijih radionica, ali i najzabavnijih. Nastale su sve samo ne obične ptice. Velike glave i očiju,dugih nogu, šarene i vesele. Izrađujući ih neki su se toliko uživjeli i dali im dušu da su ih počeli tretirati kao ljubimce. Odlučili su ih po završetku nastave useliti u svoje sobe kao ukras i uspomenu. Do tada će ovo veselo ptičje društvo ukrašavati naš hodnik.

UZ PROJEKT "GODINA BISKUPA MARTINA BORKOVIĆA"

Pripremajući se za nadolazeću izložbu u PŠ Domagović, odlučili smo obraditi motiv biskupske kape i upoznati se s grafičkom tehnikom kartonski tisak. Uz pokušaj ostvarivanja simetrije i ritma oblika okušali smo se u dizajniranju. Trebalo je poštivati zadani oblik kape, a prvašići su se dosta mučili s izrezivanjem. Najzabavniji dio bio je, dakako, nanošenje boje valjkom i iščekivanje što ćemo ugledati nakon otiskivanja i podizanja papira. Da bismo ove naše radove mogli smatrati grafikom, trebalo je napraviti barem dva otiska. Za više nismo imali dovoljno boje, ni papira :(

1/1

KUĆE BUDUĆNOSTI

Svi su bili jednoglasni - ovo je najzanimljivija tema dosad! Zašto? Zbog mašanja, zamišljanja, predviđanja, slobode. Smjernica nije bila samo - ncrtajte i oslikajte kuću budućnosti. Radu je prethodilo proučavanje fotografija neobičnih kuća iz cijelog svijeta. Odmah smo ih podijelili u tri skupine: kuće u šumi, ukopane u brda i kuće u blizini vode. Razgledali smo i razne moderne viseće vrtove i slična stambena rješenja. Nakon toga je trebalo zamisliti i u mislima razraditi zamisao kuće budućnosti s najmanje jednom vlastitom idejom. Bacili smo oko i na Hundertwasserove kuće. Iako ga nismo spominjali i Spužva Bob je imao malo utjecaja na našu maštu. Nitko se nije zamarao kako će neke romantične kuće (ni na nebu ni na zemlji) doći do vode, kako će se grijati... To nam sad nije bilo važno već smo se usredotočili na vizualna rješenja. Uglavnom sve su kuće vedrih boja i smještene u prirodu, nije bilo "prepisivanja" iako se mnogima svidjela ideja "okruglastih" kuća. Radovi su kao i obično izloženi u školskom hodniku, samo ovaj put imamo najviše zainteresiranih promatrača. Naime autori objašnjavaju svoje zamisli prijateljima iz razreda!

ČAMAC NA RIJECI

Danas je pred nama bio veliki izazov - lavirani tuš i tuš drvce ili pero. Nacrtati zamišljeni krajolik, postići baš onakve crte i natjerati drvce da ostavlja trag kakav smo zamislili - nimalo nije lako. K tome još dobiti različite akromatske tonove - također teško. Zaključak je bio da bismo češće trebali raditiu ovoj tehnici. Ipak, možda se ponegdje može nazrijeti ugođaj široke, lijene rijeke s ostavljenim starim čamcem...

IGRA OBLIKA I BOJA

Ovaj smo se puta samo igrali. Naizgled lagan zadatak, ali baš i nije tako u stvarnosti. Naučili smo da su se i mnogi poznati slikari izražavali kolažem. Promatrali smo neke radove, ali nikoga nismo posebno isticali. Radovi starijih učenika podsjećaju na Matissea, ali to je ispalo sasvim slučajno.

Izrezujući oblike, bilo slobodne bilo geometrijske, trebalo je puno strpljivosti u odabiru boja i veličine oblika te njihovu kombiniranju u zamišljenu kompoziciju. Nekima je trebalo poticaja, a neki su točno znali što žele. Prvašići su uložili puno truda u izrezivanje, ali u lijepljenje. Bili su uporni i više puta su prali ruke kako bi podloga bila što urednija.

Naučili smo da je često potrebno puno vremena i truda da bismo izrazili i prikazali ono što smo zamislili. Važno je ustrajati do kraja!

SNJEGOVIĆ JE OŽIVIO

Prošli smo puta istraživali kako na plohi prikazati prostor, a danas smo pokušali postići privid zaobljenosti na plohi.

Zamislili smo snjegovića obasjanog mjesečinom. Osvjetljene dijelove smo osjenčali bijelom kredom, a one dijelove u sjeni kredom hladnih, tamnijih boja. Neki su se poigrali okrenuvši snjegovića naglavačke pa Vitinog, Nerinog i Frankovog snjegovića možete vidjeti kako izvodi stoj na rukama.

ŠUMA ZIMI

Zanimalo nas je kako na ravnoj plohi prikazati prostor. Odlučili smo to istražiti na primjeru drveća. Znamo da je breza ispred naše učionice jednako je velika kao i breze na autobusnoj stanici udaljene pedesetak metara, a izgledaju nam manje. Promatrajući odnose bližih i udaljenih stabala pokušali smo ih tako i naslikati. Usput smo ponovili dobivanje svjetlih i tamnih boja. Tako je nastala zimska, šumska noć. Posebna pohvala za trud pripada učenicima prvih razreda koji su upijali svako objašnjenje i inspirirali se sposobnostima i iskustvom svojih starijih prijatelja.

1/1

SMRZNUTO LIŠĆE

Proučavali smo otiskivanje slično monotipiji kada se dobiva samo jedan otisak. Već ranije pripremljene listove premazivali smo bijelom akrilnom bojom ili temperom i otiskivali po crnoj podlozi papira. Spužvice od prošlog puta iskoristili smo kao pribor za nanošenje boje tapkanjem na međuprostore.

Svim se učenicima svidjelo istraživanje mogućnosti tehnika koje inače ne koristimo često na redovnim satima Likovne kulture.

JESENJE STABLO

Slikali smo akrilnim bojama i crtali tušem, ali na neuobičajen način. Akrilne boje smo nanosili tapkajući spužvicom. Za tuš smo koristili tuš i puhanje cjevčicom.