1. Sijač sreće, Božidar Prosenjak

Prvo djelo za cjelovito čitanje ove godine je „Sijač sreće“, zbirka priča Božidara Prosenjaka. Kratke i poučne priče bile su dovoljno zanimljive pa su učenici pokazali interes za sve aktivnosti tijekom interpretacije.

Na uvodnom satu lektire na kojem smo upoznali autore svih predviđenih djela za čitanje, upoznali smo i Božidara Prosenjaka tako da smo se na prvom od dva sata interpretacije samo prisjetili osnovnih informacija, a zatim nastavili rad u književnom kružoku. Sjedili smo ukrug kako bismo se u svakom trenutku vidjeli i bili u najboljem položaju za razgovor. Svatko je mogao izreći svoj dojam o pričama, izdvojiti jednu ili više priča koje su ga se dojmile uz obrazloženje. Interpretativno smo pročitali nekoliko priča i razgovarali o njima. Osim sadržaja pokušali smo doći do poruke i pronaći trenutke našega života na koje bi se mogla odnositi glavna misao priče.

Za ovakav način rada koji se bazira na razgovoru o pročitanim djelima za koji želimo da bude plodonosan u svakom smislu, i obrazovnom i odgojnom, potrebno je zadovoljiti više preduvjeta. Od onog koji se odnosi na osnove kulturnoga razgovora koji uključuje strpljivo, koncentrirano slušanje i čekanje na red za govor do intelektualnog napora praćenja niti razgovora i truda dati svoj doprinos temi. U slobodnom dijelu bilo je dosta interakcija u manjim grupama kada su učenici imali potrebu nastaviti s razgovorom o pričama uz želju iznijeti svoje razmišljanje ili iskustvo.

Sljedeći, drugi sat interpretacije nastavili smo rad u manjim skupinama koje smo nazvali „mali književni kružoci“. Učenici su imali nekoliko jednostavnih zadataka.

​

1. Odabrati  jednu priču i prepričavanjem se prisjetiti sadržaja.

2. Oblikovati poruku u obliku mudre izreke.

3. Iustrirati.

4. Dijelove ilustracija zalijepiti na manji plakat i zapisati poruku.

5. Predstaviti priču ostalim učenicima uz povezivanje s osobnim iskustvima.

Posljednja aktivnost bila je predstavljanje svog recepta za sreću. Učenici su za samostalan rad kod kuće trebali napisati i uz crtež ili fotografiju opisati svoj recept za sreću.

​

​

​

​

​

​

​

​​

​

​

​

​

​

 

 

Čitajući i razgledavajući „recepte“ za sreću saznali smo još više jedni o drugima spoznajući kako smo različiti iako su mnogi recepti bili vrlo slični – obitelj, igra, prijatelji, zajedništvo, omiljene aktivnosti. Sve „recepte“ smo uvezli u razrednu knjigu koju smo stavili na policu u razrednu knjižnicu sa sličnim „knjigama“ o nama.

​

​