Jako smo se razveselili što i ove godine ugošćujemo Očka, našeg starog prijatelja kojeg smo upoznali u 1. razredu. I ovaj smo put zajedno s Očkom čitali, razgovarali o pročitanom, recitirali pjesme i pokretima ih pratili. Usput smo odgonetavali značenja nepoznatih riječi i izraza, postavljali mu maštovita pitanja, a on nam je predložio mnoge zanimljive knjige za čitanje. Uputio nas je na marljivost, trud, poštivanje različitosti i važnost razvijanja mnogih, plemenitih vrlina. Na kraju smo se plesom i malo razgibali i dogovorili za novi susret u 3. razredu. Iako znamo da lutka nije živa, Očka doživljavamo kao pravoga, živoga dječaka. Nismo ni primijetili kako su brzo prošla dva školska sata.
