NAUČILI SMO SVA SLOVA!!!

Kako bi to bilo da učiteljica ponekad ne udovolji želji svojih prvaša! Ovaj put je to bila molba da u spomen završene abecede dio sata odvojimo na oblikovanje slova plastelinom.

Na samom početku kad se olovka i ruka još nisu sprijateljile i olovka nije htjela slušati ruku, ostavljali smo olovku u pernici da odmori, a prsti su morali proći malo prstovježbe gnječeći, valjajući i oblikujući raznobojne grudice plastelina. Tako su prvo u rukama i na klupama nastajala naša slova. Kasnije smo to sve rjeđe činili...trebalo je uprijeti sve snage u otkrivanje tajni čitanja.

Pred nama je još puno zadataka, ali se radujemo i pisanim slovima i brojevima do 20 i svim pričama i pjesmama, igrama i druženju... Tako je to kad si prvaš!