Ovaj projekt "Na putu dobrote" započeli smo s ciljem govoriti, razmišljati, ukazivati i činiti dobro sebi samome, najbližima u obitelji i prijateljima u razredu.
Namjera nam je o tome razmišljati i truditi se činiti dobro cijele godine, ali ovo predblagdansko vrijeme je posebno prikladno za naše prve korake.
Započeli smo s definiranjem dobrote i zamijetili kako u razgovoru često skrećemo na ono suprotno - zamjećujemo i ističemo ružna ponašanja, ružne riječi, sebičnost, bešćutnost i uopće malo brige o onome pokraj nas.
Prve naše vježbe odnosile su se na zamjećivanje manje lijepih ponašanja, ukazivanja na ponašanje (ne na učenika) i pronalaženje drugačijih i ljepših rješenja nekog problema koji se pojavi u našem radu i životu u školi.
Na panou naše učionice postavljeno je 14 omotnica. U svakoj od njih nalazi se jedna poruka/zadatak koji trebamo ostvariti toga dana. Na početku radnog dana jedan ili dvoje učenika izvlači poruku i čita je.
Prva je bila DAN LIJEPIH RIJEČI - jedni drugima trudili smo se govoriti što više lijepih i poticajnih riječi.
Drugi dan smo dobili zadatak pomoći u izradi lutaka za prste, ali zadatak smo spontano malo preoblikovali i formirali četiri skupine koje su trebale improvizirati malu lutkarsku predstavu. Da bi to što bolje izveli trebali su dobro surađivati i međusobno si pomagati idejama i savjetima.
Naša treća aktivnost je bila učiniti tajnu uslugu prijatelju i prijateljici. Naglasak smo stavili na tajnost, odnosno nije bilo poželjno javno govoriti i tako se hvaliti time što smo dobroga učinili.
No, pažljivom promatraču nisu promakli značajni pogledi, puno pažnje i obazrivosti koju su iskazivali jedni drugima.
Četvrta aktivnost u kojoj smo uživali bila je sijanje pšenice u razredu. i ukrašavanje učionice za blagdansko raspoloženje.
I tu je trebalo vježbati strpljivost te voditi brigu o bližnjemu, potisnuti sebičnost i nestrpljivost kako bismo svi došli na red.
Sve ostale aktivnosti do kraja prvog polugodišta bile su vezane za blagdane. Stoga nas je prelazak na nastavu na daljinu omeo u izvedbi.
No, ipak smo odlučili do kraja školske godine, i u školi i kod kuće razmišljati o dobru i činiti dobro.
I naš razred uključio se u humanitarnu akciju skupljanja školskog pribora za djecu na području pogođenim potresom. Skupljali smo olovke, bojice, šiljila, bilježnice, pribor za likovni i ostale školske potrepštine. Nakon tjedan dana prikupljanja u razredu, sortirali smo pribor po kategorijama i odnijeli u zajedničke kutije za skupljanje u našoj školi.
