Oko naše škole ima više breza. Rado ih gledamo kroz prozor presretni što su preživjele gradnju novoga parkirališta. Odlučili smo promatrati kako će lišće žutjeti i kada će se predati pred kraćim i hladnijim danima i napaviti zlatni tepih. Iako su krošnje još zelene, neke grane su počele žutjeti. Skupili smo razne primjere i složili ih u lanac od zelenog do žutog te promatrali postupno nestajanje zelene. Kako se dani skraćuju i sunca je sve manje biljka sve teže sama sebi proizvodi "zelenu" hranu pa druge boje koje su tijekom ljeta "zarobljene" u listu i našem oku nevidljive, jače dolaze do izražaja. Na igralištu smo proizveli zlatnu kišu bacajući po dogovoru u isti tren puno listića u zrak. Kako se još uvijek mučimo s ravnim i "poslušnim" povlačenjem crta, dovršavali smo započete listove crtajući drugu polovicu i podebljavajući isprekidane crte, obojali smo ih zalijepili iznad našeg jesenskog stola.