Dan grada

13. studeni poseban je dan za naš grad i njegove stanovnike. Sjećanje je to na ne tako davni događaj iz one manje lijepe prošlosti - odlazak JNA iz našega grada. No, za nas je to prije svega prilika što bolje upoznati svoj grad, njegovu sadašnjost i prošlost, prelijepu prirodnu i bogatu kulturno-povijesnu baštinu kako bismo ga što više voljeli i cijenili svoj život u njemu, ali i ponosili se svim bogatstvima i ljepotama po kojima je poznat.

Ove godine smo zajedno s učenicima 3.c razreda u središte naše pozornosti stavili baštinu našega kraja, običaje na selu i načinu života u prošlosti.

Ugostili smo gospođu Katicu Bohaček koja je u rujnu ove godine u našoj Gradskoj galeriji imala izložbu svojih radova pod nazivom "75 godina strpljenja i ljubavi". Strpljivo nam je pokazala radove koji su oslikali njezin razvoj od male djevojčice koja je vezla odjeću za svoju krpenu lutku pa do iskusne vezilje sa zadnjim ali ne i posljednjim radom, izrađenim prije izložbe. Kad je svladala jednostavne tehnike, naučila je i složenije tehnike poput pečkog i kosovskog veza, vezenja križićima, izrađivala je goblene, grbove i zastave za razna društva. Nakon kratke prezentacije i neki učenici su se okušali u jednostavnom bodu , a neki su čak predložili da zainteresirani učenici pokušaju vesti na novim izvannastavnim aktivnostima.

Osim praktičnog rada i upoznavanja ručnog i strojnog veza (štikanja/šlinganja), slušali smo zapise seoskih samouka i pisaca koji su opisivali život na selu s posebnim naglaskom na težak život žene. Pročitali smo ulomak jedne pripovijetke u kojoj je prikazano dogovoreno vjenčanje dvoje mladih. I takav, ali i drugi opisani događaji svjedoče o načinu života koji si danas ne možemo zamisliti i na čije su opise mnogi ostali u čuđenju. Samo je jedan događaj izazvao zavist, a to je trajanje školovanja. Pučka škola trajala je samo četiri godine s još dvije "opetovne".

Nastavili smo opisivati način života na selu i došli do samostalne izrade platna na tkalačkom stanu. Razgledali smo ukrasne salvete i stolnjake ukrašene crvenim "partama". Na tom ornamentu uočili smo simetriju, ritam i niz i pokušali to izraziti flomasterom. Na kraju smo otplesali dječji narodni ples "Igra kolo" koji je izazvao puno uzbuđenja i smijeha.

Sve ove aktivnosti samo su mali pokušaj upoznavanja naše baštine na koju smo ponosni i koju trebamo njegovati i čuvati kako bismo je mogli prenositi na sve one generacije koje dolaze poslije nas.