Završava 10. tjedan nastave na daljinu, neočekivanog i vjerojatno najneobičnijeg iskustva u našem dosadašnjem školovanju. Psiholozima i drugim stručnjacima ćemo prepustiti analize dobrih i loših strana, a mi ćemo se usredotočiti samo na one lijepe i korisne događaje, na ono što smo naučili - ne toliko nastavnih sadržaja - koliko možda o sebi, svom načinu učenja, planiranja svojega vremena, svladavanja informacijsko-komunikacijskih tehnologija i još mnogo toga. A sve to su itekako potrebne vještine za naš život. Bilo je naravno i mučnih trenutaka, bezvoljnosti za rad, ali meni kao učiteljici se čini da je ipak bilo više trenutaka koji će još dugo svijetliti kao najljepše uspomene.
Ovo pišem u trenutku uzbuđenja i radosti zbog ponovnog viđenja u ponedjeljak u našoj predivnoj školici i učionici. Naša grupa za svakodnevnu komunikaciju prepuna je raznih fotografija kojima su se učenici javljali i razbijali monotoniju slanja domaćih zadaća... Među njima je i dokumentiranje rasta naših biljčica kao dio praktičnoga rada iz Prirode i društva. Neke biljke su već toliko narasle da su odavno presađene u pravi vrt, gdje im je i mjesto kao što će i nama biti ljepše učiti u zajedništvu našega razreda - iako, samo još mjesec dana. No, jedno je sigurno, svaki sat, svaki dan iskoristit ćemo najbolje što možemo.